Preskoči na sadržaj

Oplemenjivanje na otpornost prema istočnoameričkoj plamenjači (EFB)

Sadržaj generiran umjetnom inteligencijom — provjerite prije primjene

Ovaj je članak automatski sastavljen iz zbirke literature o lješnjaku uz pomoć umjetne inteligencije i može sadržavati pogreške ili zastarjele podatke. Služi kao polazište za daljnje istraživanje, a ne kao stručni savjet. Doze, sredstva i rokovi su informativni te ovise o sorti, lokaciji i važećim propisima — obavezno provjerite kod savjetodavne službe i na službenim izvorima prije primjene.

Istočnoamerička plamenjača lijeske (engl. Eastern Filbert Blight, EFB), koju uzrokuje gljiva Anisogramma anomala, najrazornija je bolest europske lijeske (Corylus avellana) u Sjevernoj Americi i predstavlja stalnu prijetnju i europskim nasadima. Budući da je riječ o obligatnom biotrofu s dugom latentnom fazom (16–18 mjeseci od zaraze do pojave vidljivih rakova), kemijska zaštita je skupa i samo djelomično učinkovita, pa je genetska otpornost daleko najodrživiji i najekonomičniji način kontrole. Ovaj članak donosi pregled gena otpornosti, izvora rezistencije, metoda skrininga i strategije piramidiranja gena u modernim programima oplemenjivanja lijeske.

Nasad lijeske (filberta) u Hillsborou, Oregon — središtu američkog oplemenjivanja na otpornost prema EFB-u
Nasad lijeske (filberta) u Hillsborou, Oregon — središtu američkog oplemenjivanja na otpornost prema EFB-u. Foto: M.O. Stevens — [CC BY-SA 3.0](https://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0), [Wikimedia Commons](https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Filbert_orchard_-_Hillsboro,_Oregon.JPG).

Zašto je otpornost ključna strategija

Klasična kemijska zaštita protiv EFB-a oslanja se na ponovljene tretmane fungicidima u proljeće, tijekom razdoblja otpuštanja askospora. Dugotrajna latentna faza znači da se simptomi (uzdužni rakovi sa stromama u redovima) primjećuju tek dvije sezone nakon infekcije, kada je bolest već uznapredovala. U usporedbi s time, sadnja otpornih sorti uklanja ili drastično smanjuje potrebu za prskanjem, čime se snižavaju troškovi proizvodnje i smanjuje pritisak na okoliš.

hand holding hazelnut branches
hand holding hazelnut branches. Foto: eXtension Farm Energy Community of Practice — [CC BY-SA 2.0](https://creativecommons.org/licenses/by-sa/2.0), [Wikimedia Commons](https://commons.wikimedia.org/wiki/File:EFB_resistant_young_hazelnut.jpg).

Upravo zato su programi oplemenjivanja na Sveučilištu Oregon State (OSU) i Sveučilištu Rutgers (New Jersey) već desetljećima usmjereni na pronalaženje, mapiranje i kombiniranje gena otpornosti. Rezultat je niz komercijalnih sorti koje su preokrenule industriju lješnjaka na pacifičkom sjeverozapadu SAD-a.

Tipovi otpornosti na EFB

Herbarski list europske lijeske (Corylus avellana), domaćina istočnoameričke plamenjače
Herbarski list europske lijeske (Corylus avellana), domaćina istočnoameričke plamenjače. Foto: Dmitry Makeev — [CC BY-SA 4.0](https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0), [Wikimedia Commons](https://commons.wikimedia.org/wiki/File:2020_year._Herbarium._Corylus_avellana._img-017.jpg).

U lijeske razlikujemo dva temeljna mehanizma otpornosti:

Tip otpornosti Genetska osnova Učinak Trajnost
Kvalitativna (vertikalna) otpornost Jedan dominantni gen otpornosti (R-gen) Potpuna ili gotovo potpuna otpornost — stabla bez rakova ili s rijetkim, sitnim rakovima Manje trajna — patogen je može „probiti" mutacijom
Kvantitativna (horizontalna) otpornost (QR) Više gena s malim učinkom (poligenska) Smanjena učestalost, broj i veličina rakova; bolest prisutna, ali manje štetna Vjerojatno trajnija — teže ju je probiti

Najpoznatiji je izvor kvalitativne otpornosti gen 'Gasaway', prvi put uočen u istoimenoj sorti na pacifičkom sjeverozapadu. Izvorno se procjenjivalo da pruža otpornost u oko 75 % stabala potomstva, a postao je temelj gotovo svih modernih oregonskih sorti.

Kvantitativna otpornost, izražena kroz manju zarazu te manji broj i veličinu rakova, nasljedna je i korisna, a smatra se važnom za izgradnju dugoročno trajne otpornosti, osobito u kombinaciji s R-genima.

Geni otpornosti i njihove vezne skupine (linkage groups)

Europska lijeska ima 11 veznih skupina (engl. linkage groups, LG). Genetičkim mapiranjem otpornost na EFB iz desetak izvora dosad je smještena na tri vezne skupine: LG2, LG6 i LG7. Ovo je ključno za oplemenjivanje, jer geni na različitim LG-ovima predstavljaju neovisne „obrambene linije" koje se mogu kombinirati.

Vezna skupina Izvori otpornosti Podrijetlo
LG6 'Gasaway', OSU 408.040, 'Culplà', 'Crvenje', 'Uebov', OSU 495.072 SAD (WA, MN), Španjolska, Srbija, Rusija
LG7 'Ratoli', 'Yoder #5', C. americana 'Rush' Španjolska, Ohio (SAD), C. americana
LG2 OSU 759.010 (gruzijska selekcija) Republika Gruzija

Većina dosad opisanih izvora kvalitativne otpornosti grupira se na LG6, u regiji blizu lokusa 'Gasaway'. Otvoreno je pitanje radi li se o istom genu ili o više različitih, usko vezanih gena — što je predmet daljnjeg finog mapiranja. Otpornost na LG7 i LG2 genetski je neovisna i stoga osobito vrijedna za piramidiranje.

Markeri vezani uz otpornost

Za svaki od mapiranih izvora razvijeni su molekularni markeri — najčešće mikrosatelitni (SSR) markeri — koji su usko vezani uz alel otpornosti. Primjerice, za regiju LG6 oko lokusa 'Gasaway' razvijeni su novi SSR markeri (npr. KG6.63, GK6.61, GK6.81, GK6.92) s visokom informativnošću i lakim očitavanjem, prikladni za selekciju potpomognutu markerima (engl. marker-assisted selection, MAS) i za identifikaciju sorti.

Izvori rezistencije: širok genetski temelj

Tijekom više od 20 godina prikupljanja i vrednovanja germplazme, programi OSU-a i Rutgersa identificirali su više od 100 novih pristupa (akcesija) otpornih ili visoko tolerantnih na EFB. Izvori potječu iz iznimno raznolikih krajeva:

  • Europska lijeska (C. avellana): Španjolska ('Ratoli', 'Culplà'), Srbija ('Crvenje', 'Uebov'), Rusija i Krim (npr. OSU 495.072, selekcije iz Simferopolja i Holmskog), Gruzija (OSU 759.010), Finska (COR 187), Azerbajdžan ('Yağlı Fındık'), Ukrajina, Poljska, Moldavija, Turska, Estonija, Latvija, Litva.
  • Američka lijeska (C. americana): 'Rush', 'Winkler', OSU 366.060 — vrijedna i zbog otpornosti i zbog bolje prilagodbe oštrijim ljetnim i zimskim uvjetima.
  • Druge vrste i međuvrsni hibridi: C. heterophylla 'Ogyoo', hibridi 'Estrella #1', 'Yoder #5', 'Bauman' (OSU 401.014).

Ova raznolikost važna je jer različiti izvori otpornosti smanjuju selekcijski pritisak na patogena i daju oplemenjivačima više neovisnih gena za kombiniranje. Valja napomenuti da je dio izvornih otpornih stabala s vremenom podlegao EFB-u, što se pripisuje promjenama u populaciji patogena — dodatni argument za stalnu potragu za novim izvorima.

Skrining (testiranje) otpornosti

Budući da je A. anomala obligatni biotrof s dugom latentnom fazom, rano i pouzdano testiranje potomstva ključno je, ali zahtjevno. Glavne metode:

1. Terenska i strukturirana inokulacija

Najčešća metoda je izlaganje sadnica zarazi. Bolesne grane s prošlogodišnjim stromama postavljaju se na mrežu iznad mladih sadnica; kada askospore sazriju i otpuste se za vlažnog vremena, inficiraju biljke ispod. Reakcija se ocjenjuje dvije sezone kasnije: broji se broj i mjeri veličina rakova te izračunava udio zaraženog drva.

2. Inokulacija u stakleniku

Kontrolirana inokulacija askosporama u stakleniku omogućuje brže i ujednačenije testiranje od terenskog izlaganja.

3. Molekularna detekcija i MAS

Razvijen je real-time PCR test za rano otkrivanje A. anomala, koji omogućuje detekciju zaraze u tkivu i prije pojave simptoma (u nekim postavkama unutar ~30 dana). U kombinaciji sa SSR markerima vezanim uz R-gene, ovo omogućuje selekciju potpomognutu markerima — testiranje sadnica na prisutnost alela otpornosti bez čekanja na izražavanje bolesti, čime se znatno ubrzava i pojeftinjuje oplemenjivanje.

Primjer segregacije

Kod križanja otpornog roditelja s osjetljivim, potomstvo s jednim dominantnim R-genom tipično pokazuje omjer segregacije ~1 otporno : 1 osjetljivo. Primjer iz literature: od 119 sadnica iz križanja otporne Rutgers selekcije H3R07P25 s osjetljivom OSU 1155.009, dobiveno je 55 otpornih i 64 osjetljive sadnice — što odgovara očekivanom omjeru 1:1 i potvrđuje monogensku, dominantnu kontrolu. Često se opaža i iskrivljenje segregacije (odstupanje od očekivanih 50 % otpornih sadnica), koje treba uzeti u obzir pri planiranju veličine populacija.

Komercijalne EFB-otporne sorte

Iz oregonskog programa potekao je niz sorti, podijeljenih prema mehanizmu otpornosti:

Sorta Tip otpornosti Napomena
'Santiam', 'Yamhill', 'Dorris', 'Wepster', 'McDonald', 'PollyO', 'Jefferson' Jedan dominantni gen iz 'Gasaway' (LG6) Glavne komercijalne sorte za PNW
'Lewis', 'Clark', 'Gem', 'Sacajawea' Kvantitativna (QR) Starije selekcije
Grinja velikog pupa lijeske (Phytoptus avellanae) — sorta 'McDonald' otporna je i na ovog štetnika
Grinja velikog pupa lijeske (Phytoptus avellanae) — sorta 'McDonald' otporna je i na ovog štetnika. Foto: Gilles San Martin — [CC BY-SA 4.0](https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0), [Wikimedia Commons](https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Phytoptus_avellanae_(Wallonie,_Belgium)_1.jpg).

Sorta 'McDonald' dobar je primjer: nasljeđuje gen otpornosti iz 'Gasaway', daje visoku razinu otpornosti na EFB (stabla uglavnom bez rakova), uz to je otporna i na grinje (prvenstveno Phytoptus avellanae), ima vrlo malo pljesnivih jezgri, sazrijeva oko dva tjedna ranije od 'Barcelone' i ima visok udio jezgre (~52 %). Za nove sorte dostupni su i otporni oprašivači, jer je lijeska samoinkompatibilna i ovisi o stranom oprašivanju.

Plodovi lijeske (Corylus avellana) s jezgrama — visok udio jezgre važna je osobina otpornih sorti
Plodovi lijeske (Corylus avellana) s jezgrama — visok udio jezgre važna je osobina otpornih sorti. Foto: Ivar Leidus — [CC BY-SA 4.0](https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0), [Wikimedia Commons](https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Hazelnuts_(Corylus_avellana)_-_whole_with_kernels.jpg).

Slabljenje otpornosti i pojava novih rasa

Najveći izazov je trajnost otpornosti zasnovane na jednom genu. Dokumentirano je nekoliko zabrinjavajućih nalaza:

  • Probojnost ('leakiness') LG6 otpornosti: na sortama poput 'McDonald' i 'Jefferson' povremeno se javljaju sitne infekcije koje rijetko tvore strome, što je izazvalo „lažne uzbune" o slamanju otpornosti.
  • Slamanje 'Gasaway' otpornosti na istoku SAD-a: u New Jerseyju je prvi put zabilježen EFB na 'Gasaway' i 'VR20-11', a u poljskim pokusima Rutgersa gotovo sve selekcije s R-genima mapiranim na LG6 (uključujući nositelje alela 'Gasaway') teško su oboljele — 232 od 266 (87 %). Po prvi put zabilježen je i EFB na nekim selekcijama s LG7 otpornošću (potomci 'Ratolija' iz Španjolske), dok su selekcije s LG7 otpornošću drugog podrijetla ostale zdrave.
  • Nova rasa u Oregonu (2023.): otkrivena je mutacija patogena koja mu omogućuje razmnožavanje na sortama s 'Gasaway' genom — izravna prijetnja industriji koja se gotovo isključivo oslanja na LG6 otpornost.

Glavni čimbenici sloma otpornosti su: varijabilnost patogena (nove rase), okolišni uvjeti (visoka vlaga i kiša istočne obale pogoduju gljivi) i monokultura — sadnja velikih površina jednom otpornom sortom povećava selekcijski pritisak na patogena da razvije virulentnost.

Genetska raznolikost samog patogena potvrđuje rizik: dok je populacija A. anomala na pacifičkom sjeverozapadu relativno homogena, na istoku Sjeverne Amerike vrlo je raznolika, što olakšava pojavu virulentnih sojeva.

Piramidiranje gena: put prema trajnoj otpornosti

Piramidiranje (engl. gene pyramiding) znači okupljanje više gena otpornosti u jednom genotipu. Logika je jednostavna i moćna: da bi patogen savladao stablo s dva ili tri neovisna R-gena, morao bi istovremeno razviti virulentnost na sve njih, što je evolucijski mnogo manje vjerojatno nego svladavanje jednog gena.

Strategije za trajnu otpornost koje programi danas razmatraju:

  1. Piramidiranje R-gena s različitih veznih skupina — npr. kombiniranje LG6 ('Gasaway') s LG7 ('Ratoli') i LG2 (OSU 759.010). Geni na različitim LG-ovima neovisno se nasljeđuju i pružaju neovisne obrambene mehanizme.
  2. Piramidiranje više R-gena unutar LG6 — npr. 'Gasaway' + 'Crvenje' + 'Culplà' + OSU 408.040 + OSU 495.072, iako njihova bliska vezanost otežava kombiniranje običnim križanjem.
  3. Ugradnja R-gena u pozadinu kvantitativne otpornosti (QR) — spoj „velikog" gena i poligenske, vjerojatno trajnije otpornosti.
  4. Jačanje same kvantitativne otpornosti kroz selekciju genotipova s manje, manjih i rjeđih rakova.
  5. Međuvrsna hibridizacija (npr. s C. americana) — donosi nove izvore otpornosti i bolju klimatsku prilagodbu.

Piramidiranje se u praksi oslanja na molekularne markere usko vezane uz pojedine alele otpornosti, jer se vizualnim pregledom ne može razlikovati stablo s jednim genom od onog s dva (oba izgledaju zdrava). Markeri tako omogućuju „slaganje" gena koje bi inače bilo nemoguće potvrditi do pojave nove virulentne rase.

Korištenje široke raznolikosti izvora otpornosti u budućim nasadima dodatno smanjuje selekcijski pritisak na gljivu i pridonosi održivosti otpornosti na razini cijele industrije.

Praktične preporuke za proizvođače

  • Birajte EFB-otporne sorte prilagođene svojoj klimi i tržištu. Za područja s visokim pritiskom bolesti i vlažnom klimom dajte prednost sortama s potvrđenom otpornošću, idealno iz više izvora.
  • Ne oslanjajte se isključivo na jednu sortu (monokulturu). Raznolikost sorti i izvora otpornosti smanjuje rizik od katastrofalnog sloma ako se pojavi nova rasa patogena.
  • Osigurajte odgovarajuće otporne oprašivače — otpornost glavne sorte ne znači mnogo ako oprašivač unosi bolest u nasad.
  • Nadzirite nasad i nakon sadnje otpornih sorti. „Probojnost" otpornosti i nove rase znače da otpornost nije apsolutna — pratite pojavu rakova i uklanjajte zaražene grane (rezidba 60–90 cm ispod vidljivog ruba raka, uz dezinfekciju alata).
  • Pratite službene preporuke i nove sorte. Programi oplemenjivanja stalno objavljuju nove, trajnije otporne selekcije — savjetodavna služba i znanstvene ustanove najbolji su izvor aktualnih podataka.

Česte pogreške

  • Pretpostavka da je „otporna sorta" trajno imuna — otpornost zasnovana na jednom genu može se probiti.
  • Sadnja velikih površina genetski uske baze — povećava rizik i ubrzava prilagodbu patogena.
  • Zanemarivanje regije podrijetla otpornosti — ista sorta može se ponašati različito u različitim klimama (usp. razlike između Oregona i New Jerseyja).

Izvori

Ovaj je članak AI-sažetak nastao iz interne zbirke literature o lješnjaku (RAG korpus) te javno dostupnih znanstvenih i stručnih izvora. Glavni korišteni izvori:

  • Koma i sur. (2021). New Sources of Eastern Filbert Blight Resistance and Simple Sequence Repeat Markers on Linkage Group 6 in Hazelnut (Corylus avellana L.). Frontiers in Plant Science. — https://doi.org/10.3389/fpls.2021.684122
  • Jacobs i sur. (2024). Variable response of eastern filbert blight resistance sources in New Jersey. Frontiers in Plant Science 15:1419265. — https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC11303342/
  • Mehlenbacher (2018). Breeding hazelnuts resistant to eastern filbert blight. Acta Horticulturae / ISHS. — https://ishs.org/ishs-article/1362_75/
  • Identification and mapping of eastern filbert blight resistance (2019). J. Amer. Soc. Hort. Sci. — https://doi.org/10.21273/jashs04694-19
  • Eastern filbert blight resistance in American and European hazelnut (2020). J. Amer. Soc. Hort. Sci. — https://doi.org/10.21273/jashs04732-19
  • Cohen i sur. (2024). The massive 340 megabase genome of Anisogramma anomala. BMC Genomics 25:347.
  • EPPO. Datasheet / PM 7/90 (2) Anisogramma anomala (2023/2024). EPPO Bulletin. — https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/epp.13001
  • EFSA (2018). Scientific Opinion on the pest categorisation of Anisogramma anomala.
  • Emergence of a New Race of the Eastern Filbert Blight Pathogen, Anisogramma anomala, in Western Oregon (teza, 2025).
  • Oregon State University / BPP. Managing Eastern Filbert Blight. — https://bpp.oregonstate.edu/efb/managing-eastern-filbert-blight
  • PNW Pest Management Handbooks. Hazelnut–Eastern Filbert Blight. — https://pnwhandbooks.org/plantdisease/host-disease/hazelnut-corylus-avellana-eastern-filbert-blight
  • Townsend (NATGA). EFB poster. — https://trufflegrowers.com/wp-content/uploads/2024/10/Townsend_NATGA-EFB-poster.pdf
  • Sorte lijeske iz Amerike — kratki vodič (interni hrvatski izvor iz RAG korpusa).

Napomena: doze, sorte, rokovi i brojke navedeni u članku informativni su i ovise o sorti, lokaciji i važećim propisima te dopuštenjima. Prije bilo kakve primjene provjerite kod savjetodavne službe i na službenim izvorima.

🤖
Imate pitanje o temi „Oplemenjivanje na otpornost prema istočnoameričkoj plamenjači (EFB)”? Pitajte HAHAi — našeg AI stručnjaka za lješnjak. Odgovara na hrvatskom, uz izvore.
Pitaj HAHAi →
🌰 OPG HAHA — sadnice lijeske, lješnjaci i proizvodi — posjetite našu trgovinu →
📥 Besplatni vodič za uzgoj lijeske + sezonski savjeti
🤖 Pitaj HAHAi