Ljeskina grinja šiškarica (Phytoptus avellanae)¶
Sadržaj generiran umjetnom inteligencijom — provjerite prije primjene
Ovaj je članak automatski sastavljen iz zbirke literature o lješnjaku uz pomoć umjetne inteligencije i može sadržavati pogreške ili zastarjele podatke. Služi kao polazište za daljnje istraživanje, a ne kao stručni savjet. Doze, sredstva i rokovi su informativni te ovise o sorti, lokaciji i važećim propisima — obavezno provjerite kod savjetodavne službe i na službenim izvorima prije primjene.
Ljeskina grinja šiškarica (Phytoptus avellanae, sinonim Eriophyes avellanae; engl. filbert bud mite ili hazelnut big bud mite) jedan je od najčešćih i ekonomski najznačajnijih štetnika životinjskoga podrijetla u nasadima lijeske. U mnogim nasadima svake godine napada gotovo trećinu ukupnih pupova, zbog čega proizvođači gotovo redovito moraju poduzimati mjere suzbijanja. Štetnik je vrlo sitan i golim okom nevidljiv, ali su simptomi — napuhnuti, zadebljali pupovi — toliko karakteristični da ih je u voćnjaku lako prepoznati. Ovaj članak objedinjuje opis štetnika, njegov životni ciklus, simptome i štete te strategije suzbijanja akaricidima, sumpornim pripravcima i rezidbom, uz osvrt na takozvani „Cecidophyopsis kompleks“ koji se danas povezuje s pojavom velikih pupova lijeske.
Što je ljeskina grinja šiškarica?¶
Ljeskina grinja pripada porodici grinja šiškarica (Eriophyidae) — skupini iznimno sitnih fitofagnih grinja koje na biljkama izazivaju deformacije, šiške i gale. Po obilježjima se bitno razlikuje od grinja iz skupine „crvenih pauka“ (Tetranychidae):
| Obilježje | Ljeskina grinja šiškarica (Phytoptus avellanae) |
|---|---|
| Veličina | oko 0,2 mm — vidljiva samo uz povećalo (lupu) od 20–30 puta ili mikroskop |
| Boja | bijela do skoro prozirna |
| Oblik tijela | duguljasto, crvoliko |
| Broj nogu | samo dva para (za razliku od četiri para kod „crvenih pauka“) |
| Usni ustroj | za bodenje i sisanje biljnih sokova |
| Mjesto života | unutar pupova lijeske |
| Krug domaćina | monofagan — vrste iz porodice Betulaceae, prije svega Corylus avellana, ali i C. colurna, C. maxima, C. americana |
Grinja je rasprostranjena u gotovo svim područjima Europe u kojima se uzgaja lijeska, a zabilježena je i u SAD-u, Turskoj, Gruziji i Srbiji. U Hrvatskoj je vrlo čest štetnik u Istri, ali i u većini drugih krajeva. Osim u proizvodnim nasadima, jak napad bilježi se i na ukrasnim lijeskama; primjerice, u Zagrebu je na ukrasnoj sorti Corylus avellana 'Contorta' tijekom zime zabilježeno da u proljeće nije prolistalo i do 50 % pupova, pa su grmovi imali rijetku krošnju lošeg izgleda.
Simptomi i prepoznavanje¶
Iako je samu grinju zbog sitnih dimenzija teško uočiti, štete su u voćnjaku dobro vidljive jer grinja izaziva nabreknuće i deformaciju pupova unutar kojih živi.
Glavni simptomi:
- Napuhnuti, zadebljali pupovi — zaraženi pupovi puno su veći od zdravih (takozvani „veliki pupovi“ / big bud). Na poprečnom prerezu nabreklog deformiranog pupa, uz pomoć lupe, može se pronaći vrlo velik broj grinja.
- Pupovi se ne otvaraju ili se iz njih razvija deformirano, zakržljalo, blijedo-žućkasto lišće koje se s vremenom suši.
- Promjena boje pupova — tijekom jeseni i zime na zaraženim pupovima primjećuje se mrka, crvenkasta boja.
- Rano otpadanje — pupovi napadnuti u jesen iduće godine rano otpadnu, čime se grinje šire na nove pupove.
- Smanjen porast izboja, mladica i lišća na kojima se formira rod za sljedeću godinu.
Simptomi su jače izraženi tijekom vlažnih i hladnijih proljetnih dana. Najbolje vrijeme za pregled i prepoznavanje (kao i za prag odluke o suzbijanju) jest kraj zime / rano proljeće, kad se napuhnuti pupovi jasno razlikuju od zdravih, vretenastih pupova.
Životni ciklus¶
Razumijevanje ciklusa ključno je za suzbijanje, jer grinja najveći dio života provodi zaštićena unutar pupa, gdje je gotovo nedostupna sredstvima za zaštitu bilja.
| Faza | Razdoblje | Što se događa |
|---|---|---|
| Prezimljavanje | zima | Odrasle (oplođene) ženke prezimljuju unutar napuhnutih pupova |
| Aktivacija | kraj zime / početak proljeća | Krajem zime i početkom proljeća grinje se počinju intenzivno hraniti sisanjem sokova i razmnožavati |
| Razmnožavanje | proljeće | Boraveći u pupu malo više od mjesec dana grinja dosegne i do 1000 novih potomaka |
| Odlaganje jaja | početak ožujka – travanj | Masovno odlaganje jaja unutar pupova |
| Migracija | proljeće (kad ima 5–10 razvijenih listova) | Iz napadnutih pupova grinje prelaze na nove pupove; prelazak je najintenzivniji kad lijeska ima 5–10 razvijenih listova, odnosno kad se na novom ljetorastu formira 3–5 novih pupova |
| Vrhunac populacije | kraj ljeta | Najveća brojnost i najveće štete |
Grinja ima više pokoljenja (generacija) tijekom sezone — godišnje može dosegnuti i do šest generacija. Upravo je faza migracije iz starih u nove pupove jedini trenutak u ciklusu kad je grinja izložena na površini biljke i kad je suzbijanje učinkovito.
Štete i ekonomski značaj¶
Štete nastaju izravno propadanjem pupova i neizravno gubitkom novih izboja, što usporava rast biljke i smanjuje rodnost u idućim godinama (jer se na zdravim izbojima formira rod za sljedeću sezonu).
- Kod osjetljivih sorti i u starijim nasadima oštećenje pupova može iznositi i do 20–30 %.
- U mnogim hrvatskim nasadima grinja redovito napada gotovo trećinu ukupnih pupova.
- Podaci iz Gruzije navode da gubici u proizvodnji u ekstremnim slučajevima mogu doseći i do 90 %.
Urod izravno ovisi o intenzitetu zaraze: što je veći postotak napadnutih pupova, to je manji porast izboja i mladica, a time i slabiji rod sljedeće godine.
Cecidophyopsis kompleks i „dvije forme“ grinje¶
Pojava velikih pupova lijeske dugo se pripisivala isključivo vrsti Phytoptus avellanae. Današnja istraživanja pokazuju da je riječ o kompleksu vrsta te da na pojavi „velikih pupova“ (engl. big bud mites) sudjeluje više eriofidnih grinja.
Već se ranije uočilo da ljeskina grinja dolazi u dvije forme:
- Forma koja uzrokuje gale/šiške — živi i hrani se unutar pupova te izaziva njihovu deformaciju (napuhnuti „veliki pupovi“).
- „Skitničarska“ (vagrant) forma — ne uzrokuje vidljivu deformaciju pupova iako je prisutna u njima, a hrani se na vegetativnim i generativnim organima lijeske.
Novija istraživanja u Turskoj, Gruziji i Srbiji potvrdila su značajne morfološke razlike i razlike u životnom ciklusu između tih dviju formi, pa se danas smatra da je zapravo riječ o dvije različite vrste štetnih grinja. U međunarodnoj literaturi „big bud mite“ na lijesci najčešće obuhvaća dvije vrste:
- Phytoptus avellanae — smatra se glavnom vrstom odgovornom za nastanak velikih pupova i gubitke u proizvodnji;
- Cecidophyopsis vermiformis — često je prisutna zajedno s P. avellanae, a povezuje se prije svega sa „skitničarskom“ formom.
Za proizvođača je praktična poruka da se obje vrste suzbijaju sličnim pristupom (cilja se faza migracije), no točna identifikacija zahtijeva mikroskopsku ili molekularnu analizu i nije nužna za donošenje odluke o tretiranju.
Praćenje i prag odluke o suzbijanju¶
Odluka o suzbijanju donosi se na temelju pregleda pupova:
- Kada: pregled u veljači (kraj mirovanja vegetacije), kad se napuhnuti pupovi jasno razlikuju od zdravih.
- Uzorkovanje: jedan uzorak čini 100 pupova; pregledava se reprezentativan broj stabala u nasadu.
- Prag odluke (prag štetnosti): suzbijanje se preporučuje kad se utvrdi oko 10 % napadnutih pupova.
Zimskim pregledom nasada (uzimanjem grančica duljine oko 20 cm) usporedno se može pratiti i brojnost drugih štetnika (lisne uši, crveni voćni pauk, štitaste uši), pa je to dobra prilika za cjelovitu procjenu stanja nasada.
Suzbijanje¶
Suzbijanje grinja šiškarica na lijesci nije jednostavno jer:
- grinja veći dio života provodi zaštićena unutar pupa, gdje je akaricidi gotovo ne dosežu, te
- u Hrvatskoj nema (dovoljno) registriranih učinkovitih akaricida namijenjenih baš ovom štetniku.
Stoga se učinkovito suzbijanje oslanja na pravilan tajming (faza migracije), posredan učinak sumpornih pripravaka i mehaničke mjere (rezidba).
Tajming — najvažniji čimbenik¶
Budući da je grinja dostupna samo dok migrira iz starih u nove pupove, prskanje mora pogoditi upravo to razdoblje. Prema literaturi:
- optimalno je tretirati u fazi masovne migracije grinja iz napadnutih u nove pupove, pri temperaturi zraka višoj od 15 °C;
- to razdoblje praktično odgovara fazi kad se na jednogodišnjem izboju formira 3–5 novih pupova (lijeska ima 5–10 razvijenih listova);
- u razvijenim zemljama osnovni pristup jest primijeniti akaricid kad grinje naseljavaju nove pupove (otprilike srpanj), jer je primjena krajem zime ili početkom proljeća za samu grinju već zakašnjela;
- istraživanja na Novom Zelandu pokazuju da je najveći učinak postignut prskanjem pri oko 62 % nakupljene emergencije (izlaska) grinja iz prezimljujućih velikih pupova — dakle malo prije vrhunca migracije.
Dvostruka uloga ranoproljetnog prskanja
Rano proljetno prskanje sumpornim pripravcima (tijekom bubrenja i otvaranja pupova) dio je standardne ranoproljetne zaštite lijeske (zajedno s bakrenim pripravcima protiv bakterioza). Za samu grinju, međutim, presudna je faza migracije — najbolji su rezultati kad se uhvati upravo to razdoblje, a ne samo najraniji termin.
Sumporni pripravci (posredan akaricidni učinak)¶
Sumporni fungicidi imaju dokazan postrani (sporedni) učinak na grinje šiškarice i u praksi su temelj suzbijanja ljeskine grinje u Hrvatskoj. Prednosti sumpora su niska toksičnost za sisavce, blaži učinak na korisnu faunu i dopuštenost u ekološkoj proizvodnji.
U Hrvatskoj se za suzbijanje ljeskine grinje tradicionalno navode tri pripravka na osnovi sumpora: KUMULUS DF, CHROMOSUL 80 i MICROTHIOL SPECIAL DISPERSS (u literaturi se spominju i Cosavet, Thiovit Jet, Kalinosul, Kossan i dr.).
| Pripravak (osnova) | Doza / koncentracija (informativno) | Napomena |
|---|---|---|
| CHROMOSUL 80 (sumpor) | 0,5 % (500 g / 100 L vode); kod toplijih dana do 0,5–0,6 % | Često u kombinaciji s bakrenim pripravkom u ranoj zaštiti |
| MICROTHIOL SPECIAL DISPERSS (sumpor) | oko 3–5 kg/ha | Registriran za ljeskinu grinju; karenca ograničena rokom primjene (rano u proljeće) |
| KUMULUS DF (sumpor) | prema etiketi | Sumporni fungicid s postranim učinkom na grinje |
| Povišena koncentracija sumpora | do 2 % pri temperaturi 15–20 °C | Topliji dani povećavaju djelotvornost sumpora |
Česta kombinacija u ranoproljetnoj zaštiti jest CUPRABLAU Z 0,5 % + CHROMOSUL 80 0,5 % (bakar protiv bakterioza + sumpor s postranim učinkom na grinju), a oba su pripravka dopuštena i u ekološkoj proizvodnji. Pri toplijim danima (15–20 °C) djelotvorne su povišene koncentracije sumpornih fungicida (oko 2 %).
Doze su informativne i ovise o sorti, lokaciji, formulaciji pripravka i važećoj registraciji/etiketi. Prije primjene obavezno provjerite aktualni status pripravka u bazi FIS (Fitosanitarni informacijski sustav, fis.mps.hr) i pridržavajte se uputa s etikete.
Akaricidi¶
Većina akaricida registriranih u voćarstvu protiv grinja iz skupine „crvenih pauka“ (Tetranychidae) nije dovoljno djelotvorna na grinje šiškarice. U literaturi se kao djelatne tvari/pripravci s naglašenim učinkom na šiškarice navode npr. fenazakin, te (povijesno) Ortus SC, Demitan SC i Acarstin 600 SC — no njihova je dostupnost i registracija promjenjiva (fenazakin je, primjerice, zadnjih godina u hortikulturi ograničen na ukrasne vrste). Sredstva na osnovi endosulfana, nekoć korištena, povučena su iz uporabe.
U međunarodnim pokusima sumpor (80 % WP) pokazao se gotovo jednako učinkovit kao endosulfan (oko 83 % redukcije), uz prednost niže toksičnosti — što dodatno potvrđuje sumpor kao osnovno sredstvo za ovog štetnika.
Provjerite registraciju
Popis dopuštenih akaricida i sumpornih pripravaka te njihova primjena na lijesci često se mijenjaju. Navedeni nazivi pripravaka i djelatnih tvari informativni su; prije svake primjene provjerite važeću registraciju u sustavu FIS i kod savjetodavne službe.
Rezidba i mehaničke mjere¶
Rezidba i mehaničko uklanjanje zaraženih pupova izravno smanjuju izvor zaraze, osobito u manjim nasadima i kod ukrasnih lijeski:
- Skidanje i uništavanje deformiranih (napuhnutih) pupova preporučuje se u manjim nasadima — time se uklanja velik broj grinja prije migracije.
- Zimska rezidba kojom se odstranjuju i spaljuju jako zaražene grančice s velikim pupovima smanjuje populaciju za sljedeću sezonu.
- Uklonjeni biljni materijal treba iznijeti iz nasada i uništiti, a ne ostavljati u redovima.
Biološko i nisko-rizično suzbijanje (u istraživanju)¶
Novija istraživanja ispituju primjenu entomopatogenih (artropodno-patogenih) gljiva kao nisko-rizične mjere protiv ljeskine grinje. Rezultati su zasad u fazi laboratorijskih i poljskih pokusa i još nisu standardna preporuka za praksu, ali ukazuju na mogući smjer razvoja održivih mjera suzbijanja.
Praktične preporuke i česte pogreške¶
Preporuke:
- Redovito pregledavajte pupove u veljači; donosite odluku na temelju praga (~10 % napadnutih pupova na uzorku od 100 pupova).
- Ciljajte fazu migracije (3–5 novih pupova na ljetorastu, 5–10 listova, temperatura >15 °C) — to je „prozor“ kad je grinja dostupna.
- Koristite sumporne pripravke za posredan učinak; pri toplijim danima razmislite o povišenoj koncentraciji prema etiketi.
- U manjim i ukrasnim nasadima ručno uklanjajte i uništavajte napuhnute pupove te zaražene grančice u zimskoj rezidbi.
- Pri sadnji birajte zdrav, certificiran sadni materijal i, gdje je moguće, manje osjetljive sorte.
Česte pogreške:
- Prekasno ili prerano prskanje — tretiranje samo „rano u proljeće“ bez praćenja faze migracije često promaši trenutak kad je grinja izložena.
- Oslanjanje na akaricide za crvene pauke — oni najčešće nisu djelotvorni na grinje šiškarice.
- Zanemarivanje rezidbe — kemijska mjera bez uklanjanja izvora zaraze (napuhnutih pupova) daje slabije rezultate.
- Ignoriranje vremenskih uvjeta — sumpor slabije djeluje pri niskim temperaturama; topliji dani (15–20 °C) povećavaju učinak.
- Ostavljanje odrezanog materijala u nasadu — zaraženi pupovi i dalje su izvor grinja.
Galerija¶
Izvori¶
Ovaj je članak AI-sažetak sastavljen iz interne zbirke literature o lješnjaku (RAG korpus) te javno dostupnih izvora. Sadržaj je informativan i podložan provjeri. Glavni korišteni izvori:
Iz RAG korpusa (literatura o lješnjaku):
- Suzbijanje štetnih organizama u nasadima lijeske — stručni pregled (visok stupanj pouzdanosti).
- Koja su kritična razdoblja zaštite nasada lijeske? — savjetodavni prikaz kritičnih fenofaza i sredstava.
- Sada je vrijeme za prvu proljetnu zaštitu lijeske — Chromos Agro, ranoproljetna zaštita.
- Aktualna zaštita lješnjaka — Chromos Agro d.o.o.
- Ljeskova grinja – vrlo važan štetnik lijeske — opis ciklusa, migracije i simptoma.
- Ljeskova grinja — Gospodarski list (gospodarski.hr).
- Ljeskova grinja — AgroPortal.hr.
- Obavijest tržnim/proizvođačima lijeske — Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (Savjetodavna služba).
- Najznačajniji štetnici lijeske / Bolesti i štetnici ljeske — pregledni radovi (prag odluke, generacije).
- Fitofagne grinje drvenastih biljnih vrsta urbanog zelenila Zagreba (Matošević) — pojava na ukrasnoj lijesci.
- Godišnji plan tretiranja lijeske — Gospodarski list (tablice dopuštenih sredstava).
- FIS — Fitosanitarni informacijski sustav, baza registriranih sredstava: fis.mps.hr.
Javni (web) izvori:
- Pacific Northwest Pest Management Handbooks — Hazelnut-Filbert bud mite: pnwhandbooks.org
- Timing of sulphur spray application for control of hazelnut big bud mites (Phytoptus avellanae and Cecidophyopsis vermiformis) — New Zealand Plant Protection: journal.nzpps.org
- Suggestions for the management of hazelnut big bud mites in New Zealand: hazelnut-growers.org.nz
- Efficiency of pesticides against big bud mites [Phytoptus avellanae and Cecidophyopsis vermiformis] on hazelnut — Acta Horticulturae: actahort.org
- Can Pest Management and Cultivar Affect Phytoptus avellanae Infestations on Hazelnut? — Insects (MDPI): mdpi.com
- Phytoptus avellanae Nalepa — Hazelnut big bud mite (dijagnostički protokol): plantbiosecuritydiagnostics.net.au
- Laboratory and Field Bioassays of Arthropod Pathogenic Fungi … for Control of the Hazelnut Big Bud Mite, Phytoptus avellanae s. l.: ncbi.nlm.nih.gov